Kako zaboraviti prošlost i krenuti dalje? Ako se borite s teškom prošlošću i nemate pojma kako da je zaboravite, ne brinite – niste sami. Mnogi ljudi se bore s traumama i lošim uspomenama iz prošlosti koje ih sputavaju da napreduju i idu dalje.
Osjećaj krivnje jer ne možete zaboraviti prošlost
Osjećate li često krivnju i sram zbog vlastite nedoraslosti, možda vam se čini da niste dobra osoba ili muž, žena, majka, otac, brat ili sestra, sin ili kćer? Možda zato što niste ostvarili svoj puni potencijal, niste ispunili vlastita i tuđa očekivanja? Možda zato što osjećate katkada ljutnju, ogorčenost, ljubomoru, tugu ili druge neugodne emocije, čini vam se da se ne biste tako trebali osjećati? Katkada krivnju i sram osjećate čak i kada ste sretni?
Niste jedini – svaka osoba je bar jednom u životu u nekom razdoblju svog života prošla iste osjećaje i osjetila iste emocije kao i vi.
Na sreću, znanost je objasnila zašto se to događa te kako si možemo pomoći.
U nastavku teksta objasnit ću što nam se točno događa, zašto te dobrotu i empatiju kao sastavne dijelove mindfulness-a kao načine kojima si možemo pomoći.
Zašto se događa da ne možemo zaboraviti prošlost?
Nakon što jednom proživimo događaj koji nas je povrijedio (izgubili smo partnera, posao, roditelj nas je zanemario, itd.) stalno u mislima proživljavamo istu nesreću.
Razmišljamo o tome što se tada dogodilo te proširujemo što bi bilo da se dogodilo još ovo, moglo je ono.
Kada takvo razmišljanje potraje, možemo doći do najcrnjih scenarija.
Tako odjednom nosimo teret svih tih prošlih događaja, neuspjeha, nezavršenih poslova, poteškoća u odnosima, neraščišćenih računa, neispunjenih težnji.
Teško nam je zaboraviti prošlost, razbijamo glavu događajima koji se jesu ili nisu dogodili te se brinemo zbog stvari koje se tek trebaju dogoditi.
Takav način razmišljanja nas može paralizirati i što god pokušavali, teško se odvojiti od predodžbi koje imamo o tim događajima.
Ako takav način razmišljanja potraje, upadamo u stanje koje se naziva bolna zatupljenost.
Osim toga, u podlozi većeg dijela krivnje i srama se nalazi strah da nismo dovoljno dobri, da ćemo početi griješiti ako se opustimo, da će nam se život pretvoriti u pakao ako si damo slobodu, jer se bojimo tuđih kritika, itd.
Jedan strah izazove drugi, koji se pretvara u treći koji se pak pretvara u krug koji nam crpi energiju.
Istraživanja zašto ne možemo zaboraviti prošlost
Naš mozak funkcionira na način tako da uvijek traži smisao u svijetu – i to pod utjecajem nagomilanog tereta prošlosti i trenutačnog raspoloženja, stalno skuplja komadiće informacija i pokušava ih složiti u smislenu predodžbu o tome što se sada i ovdje događa.
To radi tako što stalno zaviruje u prošlost i provjerava hoće li se sadašnjost dogoditi na isti način.
Prema tim obrascima zaključuje o budućnosti pa ponovno provjerava hoće li se pojaviti taj obrazac ili tema i to je način kojim svijetu pridajemo smisao.
Međutim, znanstveno je dokazano kako naše pamćenje događaja griješi.
Istraživanja pokazuju da naš mozak drugačije radi ako smo u prošlosti doživjeli traumatične događaje ili kada se osjećamo potišteno, iscrpljeno ili izgubljeno.
Umjesto pronalaženja određenog događaja s pojedinostima, proces traženja sjećanja se zaustavi već nakon što obavi prvi korak prisjećanja, odnosno nađe preopćenito sjećanje. Imamo samo znanje o tome što se tada dogodilo.
Na neki način možemo reći da se prisjećamo sažetka zbivanja jer su emocije bilo toliko bolne i većina ljudi ih naprosto želi potisnuti.
Problem preopćenitih sjećanja
Kada jednom prizovemo u svijest takva sjećanja, obično se više ne bavimo pojedinostima zbivanja iz prošlosti nego upadamo u zamku osjećaja krivnje za ono što se dogodilo i gubitka nade da će se to promijeniti u budućnosti.
Preopćenito pamćenje zbog sklonosti sažimanja kao da zamrzne prošlost i zato se ti sažeci pamćenja shvaćaju kao nepromjenjive istine.
Pa nakon što ponašanje partnera jednom protumačite kao odbacivanje, obično ne pretresate stvarne pojedine situacije i ne razmišljate o drugim mogućim objašnjenjima.
Tada pretjerano poopćavate, osobito ako ste umorni ili okupirani drugim izazovima, a kada se takve situacije ponavljaju, sjećate se samo jednog primjera kad su vas odbacili.
Svijet tada kao da izgubi strukturu i boju – postane crno-bijeli svijet kojeg poznajemo kao svijet pobjede i poraza.
Zato misli poput ‘’stvari su nepovratne’’ ili ‘’zauvijek sam upropašten’’ su otrovni oblici misaonih obrazaca i s vremenom postaju naša uvjerenja koja tvore realnost.
Taj osjećaj trajnosti proizlazi iz čovjekove sklonosti da zbog prisjećanja događaja na preopćenit način ostane zarobljen u prošlosti, a preopćenitost potiče potiskivanje neugodnih sjećanja ili razmišljanje o njima.
Možemo imati osjećaj da je takvo stanje trajno.
Naše misli imaju tada imaju obilježje nepovratnosti zbog čega sebe smatramo drugačijima na nepromjenjiv način. Mislimo da smo se nepovratno promijenili. Ljudi često kažu: Taj događaj mi je promijenio život.., prije sam bio sretan.
Ali to je samo naše tumačenje trenutne situacije zbog načina na koji funkcionira naš mozak. Kada biste pitali više osoba kako su doživjeli istu situaciju, iznenadili biste se koliko su njihovi odgovori različiti.
Prisjetite se samo nekoliko situacija iz prošlosti i kako su druge osobe koje su bile prisutne istu drugačije doživjele, iznenađujuće, zar ne?
Ili pogledajte pak što o istome događaju piše različiti mediji. 😊
Kako biti blag prema sebi ako ne možemo zaboraviti prošlost?
Možda pomišljate: Zašto biste uopće bili? Sljedeća pitanja će vam pomoći u utvrđivanju trebate li promisliti o tome.
Pitajte se: Zamjeram li si što osjećam iracionalne ili neprikladne emocije? Uvjeravam li sebe da se ne bih trebao tako osjećati? Mislim li da su moje misli čudne ili loše te da ne bih trebao tako misliti? Uvjeravam li se da bih trebao misliti drugačije? Kada mi glavom prolaze bolne misli ili predodžbe, sudim li o sebi kao dobroj ili lošoj osobi, ovisno o tome o čemu je misao ili predodžba?
PROČITAJ JOŠ: Kako otpustiti i prihvatiti prošlost?
Ako se slažete s više od jednim ili dva pitanja, moguće je da ste preoštri prema sebi, ali to nije kritika vama već podrška vašoj svjesnosti o tome što se događa, a ne znak uspjeha ili neuspjeha.
Neki od načina kako biti blag prema sebi su:
1. Bavite se aktivnošću prije traumatičnog događaja
Prisjetite se vremena kada vam se život činio mirnijim prije nego što je svakodnevicom zagospodarila neka tragedija ili preopterećenost.
Potrudite se sjetiti te aktivnosti što detaljnije što ste tada činili.
To može biti i više aktivnosti ali izaberite jednu od njih i bavite se njome bar tjedan dana.
Neka to bude nešto će vas vratiti u dodir sa životom koji ste zaboravili, dijelu sebe za koji ste se uvjeravali da je izgubljen.
Nemojte čekati da okolnosti budu drugačije, dobijete volju, učinite to bez obzira na raspoloženje i vidite što će se dogoditi.
2. Učinite dobro djelo
Zapamtite, to ne mora biti ništa krupno.
Možete pomoći kolegi da uredi radni stol, starijim susjedima ponijeti vrećice, voljenoj osobi napraviti nešto što je njoj mrsko.
Također, nemojte čekati da dobijete volju, učinite to bez obzira na raspoloženje i vidite što će se dogoditi.
Dobrota i empatija kao sastavni dijelovi mindfulness-a kao rješenje
Nakon bavljenja nekim od načina kako biti blag prema sebi, možda ćete čak nakon dugo vremena čuti tihe glasove suosjećanja prema sebi i drugima pored glasova urlanja, strahova, krivnje i sramote za vlastite misli, emocije i postupke.
Bavljenjem takvim aktivnostima postupno ćete spoznati kako je nemoguće mariti za druge ako ne marite za sebe. Gotovo je nemoguće istinski voljeti druge ako istodobno napadate sebe zato što niste dovoljno dobri, sposobni itd.
Prvo sebi trebamo ponuditi suosjećanje i empatiju, vlastitim mislima, emocijama i navikama.
Posvećujući vrijeme kako bismo gajili dobrotu prvo prema sebi postupno raspršujemo strah i krivnju koju nosimo kao teret prošlosti.
Također, empatija – duboko, suosjećajno razumijevanje tuđih izazova i nevolja je izuzetno bitna.
Istraživanja pokazuju, kada osjećamo istinsku empatiju za drugu osobu – uključuje se isti dio mozga kao pri meditaciji. (koja ima broje benefite)
Također pokazuju da nas svjesno gajenje dobrote mijenja, pri takvoj praksi isključuju se moždani putevi izbjegavanja izazova i umjesto njih uključuju putevi suočavanja s izazovima.
Takva promjena stajališta potiče otvorenost, kreativnost i sreću, a istodobno razbija strahove, krivnju, brige i napetosti.
Ti učinci će se vremenom prelijevati i u sva ostala područja života.
Nadam se da vam je ovaj članak pomogao i da ćete iskušati navedene načine kako biti blagim prema sebi. Ako vas ova tema više zanima, trebate pomoć i/ili biste voljeli naučiti meditaciju na ovu temu te ostale praktične načine kojima ćete pobuditi osjećate dobrote i empatije prema sebi i drugima ili jednostavno prakticirati mindfulness, javite se.
Autor: Ivana Pavlović, mindfulness trener & coach
PROČITAJ JOŠ:
Kako oprostiti i prihvatiti situacije iz prošlosti?
Kako promijeniti negativna uvjerenja bez kopanja po prošlosti?
Afirmacije: Kako ih pravilno koristiti za pozitivne promjene u životu?
