Kada osoba ima sve u onom materijalnom smislu, a zapravo nema ništa jer je iznutra prazna, krajnji je i vjerojatno najžalosniji produkt ovog stanja društva u kojem je zavladao moralni relativizam.
Kako netko može toliko duboko potonuti i podići ruku na sebe?
U epidemiji usamljenosti, depresije i ostalih mentalnih oboljenja kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, poglavito u posljednje tri godine kada ti trendovi vrtoglavo rastu, bilo bi dobro da se više medijskog prostora i pažnje posveti temi prevencije i na koji način društvo može sudjelovati u prevenciji i pomoći tim silno nesretnim ljudima.
Na prvi pogled čine se da im ništa ne fali. Mnogi misle ako ih drugi vide nasmijane, dotjerane i profesionalno uspješne pojedince, da imaju super život i ono ”blago njima”!. Nitko ne bi ni pomislio da se iza tih lažnih maski kriju očajni i nesretni ljudi koji na ovaj ili onaj način šalju poziv u pomoć, samo što ih drugi ne prepoznaju, jer su i sami u dubokoj emocionalnoj rupi, anksiozni i depresivni i zaokupljeni svojim problemima.
Upoznala sam doista velik broj ljudi koji su izvana vedri, vole se šaliti, uspješni, nasmijani, a iznutra jad i očaj i totalno pomračenje uma i duše.
Nažalost, kod većine njih to kronično depresivno stanje (distimija) koje traje i traje, još više pojačavaju razni opijati, skupe i jeftine sintetičke droge, različite suspektne kemijske supstance i anksiolitici, kao i razni toksični sadržaji koji konzumiraju od jednako tako toksičnih ljudi, iz vijesti, interneta, društvenih mreža. U njima vlada jedna duševna praznina i osjećaj besmisla koju osjećaju jer se nemaju više za što uhvatiti ti nesretnici. Mogli bismo reći da samo postoje od danas do sutra. Radili ili ne radili, bili ”VIP” ili sasvim prosječni građanin kao ja i vi, takve osobe sebe uvijek doživljavaju kao utopljenike kojima nema spasa.
Nevidljivi duhovni svijet mračnih sila
Dobro je da osvijestite i znate da koliko god netko bio nasmijan i činio se da je ”OK”, zapravo nitko od nas ne zna što osoba skriva u dubini svoje duše. Kod depresivnih i duhovno bolesnih ljudi vlada mrak i tmina kao da su ”zaposjednuti”.
Radi se o doista moćnim silama koji ih sve dublje vode prema ponoru. Osobno znam njih nekoliko koji vode tu borbu s unutarnjim demonima, a da uopće nisu svjesni protiv kakvih se sila bore. To je zato što im je totalno nepoznat taj ”nevidljivi” svijet tj. ta duhovna borba koja se vodi za čovjekovo najsvetije i najvrjednije a to je duša. Za borbu između zla i dobra. Zla u kojem caruje poročnost i stanje moralnog relativizma u kojemu je sve normalno i dopušteno, kulture smrti i mračnjaštva. I s druge strane dobra, svijetla i života.
“Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”
(Iv 10,10)
Za agnostika ili ateistu taj duhovni svijet i duhovna borba između dobra i zla, potpuna je nepoznanica, jer ti ljudi vjeruju samo u ono što mogu doživjeti u 2D ili 3D dimenziji i svojim čulima.
Sile zla koje možete nazvati kako želite, itekako su stvarne i uvijek imaju za cilj dovesti čovjeka u jedno mogli bismo reći stanje ”neuračunljivosti” i dezorijentiranosti unutarnjom boli iza koje se kriju duboke rane na duši.
Kada se čovjek nađe u takvom stanju i više nije u stanju da može izaći na kraj sama sa sobom i ovladati svojim emocijama, na scenu stupaju te mračne sile koje počinju ”upravljati” nečijim umom kako bi u cijelosti mogle zavladati duhom osobe koja je zapravo duhovno bolesna. Zle sile koje mogu dovesti oboljelog do samog ruba provalije ravno u suicid.
Bilo bi dobro da razumijete da ne govorim o nekim izmišljenim mračnim ”silama”. Ne, jer neki od ”alata” kojima se te zle sile koriste su nećete vjerovati upravo različite ovisnosti (hrana, alkohol, droge, klađenje, pornografija, video sadržaj na tzv. ”igricama” kojima djeca i mladi upražnjavaju svoje vrijeme i pažnju).
Ti si bitan i tvoj život ima smisao
Bez obzira koliko vam se činilo da ste nitko i ništa, da ste nevažni i da vaš život uopće nema nikakvog smisla osim životarenja, nije istina. I vi i ja nismo nebitni jer naš život koji nam je darovan ima itekako smisla. Međutim, odgovor morate sami potražiti. Smisao života svakako nije samo u materijalnom bogatstvu, društvenom položaju, titulama, nagradama, priznanjima, itd. jer svrha ne bi trebala biti samo ”dobar život” nego život vječni. Ispunjen i cjelovit život kojemu ćete vi podariti smisao. Postavlja se pitanje – kako otkriti i doći do smisla mog života?
Često ponavljam da je nemoguće tražiti put do sreće prečacima odnosno da je potrebno dosta rada na sebi kako bi se upoznali i znali iskoristiti sve svoje potencijale, i ostvarili puninu života. Potrebno je prije svega duhovno raditi na sebi, stjecati nova znanja i vještine koje život znače. Potrebno je također živjeti skromno i biti umjeren u svemu. Živjeti u vjeri, nadi, iskupljenju, praštanju. Vjeri u dobro i da će biti dobro koliko god vam se čini da je sve crno.
“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.”
(Mt 7,7-8)
Često znam reći i možda utješiti neke osobe da se nekim ljudima i posreći da posrnu i dotaknu dno dna kako bi se duhovno probudili, potpuno se preobrazili – i nanovo se ”rodili”.
Ipak i nažalost većini ljudi nema spasa jer su duboko zaglibili u grijesima i promašenom stilu života. Takvi se samopovrijeđuju i dižu ruku na sebe, pa kada kažem da je potrebno da se ponovo rodi, mislim na tu vrstu duhovne pobjede.
Holistički pristup liječenju: Psihološka i duhovna terapija
Takvim osobama neophodna je stručna pomoć prije svega liječnika psihijatra koji će oboljelom prepisati odgovarajuću farmakoterapiju. Ipak, mogu vam reći iz svoje prakse da se dešava često i sve češće da zapravo ni terapija lijekovima ne bude uvijek dostatna sve dok oboljeli ne započne svoje duhovno buđenje, a to znači da prije svega započne tražiti uzroke svoje bolesti, umjesto zatrpavanja simptoma različitim antidepresivima, anksioliticima, hipnoticima, itd. koji su pogubni za mozak ako se uzimaju na duži rok. To je uostalom i znanost potvrdila.
Svakako da se oboljeli prvo mora stabilizirati lijekovima prema potrebi ako se radi o ozbiljnim psihološkim stanjima poput kliničke depresije, afektivnih i psihotičnih poremećaja, i to uz stalni i stručni nadzor psihijatra, jer ne možete učiti nekoga da pliva dok se guši, zar ne?
Kada osoba ima sve u onom materijalnom smislu, a zapravo nema ništa jer je iznutra prazna ljuštura, krajnji je i vjerojatno najžalosniji produkt ovog stanja društva u kojem je zavladao moralni relativizam i jednog stanja opće psihoze. Stoga i ne čudi da je epidemija usamljenosti koja može biti okidač za razvoj mentalnih bolesti pa i suicid, rezultat ili krajnji ishod bolesnog društva.
Što uopće vrijedi visoka inteligencija, dostignuća na području umjetne inteligencije, znanstveni i napredak u medicini i dijagnostici, a nikad više bolesnih i nesretnih ljudi? Paradoksalno, zar ne?
Ništa od svega toga materijalnog nije dalo rezultata niti može biti garancija da zadovolji i ispuni ljudsku dušu i pruži joj odgovore na osnovna pitanja. Eto, to je po meni doista tragedija današnjeg ”suvremenog’’ čovjeka, koji se sve više pretvara u poslušnog robota. Čovjeka koji često sve ima, a zapravo nema ništa jer je duhovni mrtvac i iznutra isprazna duševna ruina.
“Tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?”
(Mt 16,25-26)
Autorica: MSc. Mirella Rasic Paolini, Specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
PROČITAJ JOŠ:
Afirmacije: Kako ih pravilno koristiti za pozitivne promjene u životu?
Oprostiti drugima i sebi: Važnost za mentalno zdravlje
Transcedentalna meditacija: Duboka relaksacija i unutarnji mir
Kako otpustiti i prihvatiti prošlost? Važan korak za zdrav i sretan život
