Ego stanja su dosljedan obrazac razmišljanja, osjećaja i ponašanja. Ego stanja su mentalni stavovi i percepcije koje se mogu manifestirati u našim ponašanjima i mislima.
Što su ego stanja?
Eric Berne, pionir transakcijske analize, učinio je razumljivim složene međuljudske komunikacije kada je prepoznao da se ljudska osobnost sastoji od tri “ego stanja“. Svako ego stanje je cijeli sustav misli, osjećaja i ponašanja iz kojih međusobno komuniciramo. Ego stanja roditelja, odraslog i djeteta i interakcija između njih čine temelj teorije transakcijske analize.
Ego stanja su dosljedan obrazac razmišljanja, osjećaja i ponašanja. Berneov tripartitni model objašnjenjen je kroz tri glavna događaja koji se događaju svima nama – djetinjstvo, razvoj racionalnog, logičkog mišljenja i izloženost utjecaju roditelja ili drugih značajnih osoba.
Prema njemu svaka osoba u interakcijama s drugima, a i unutra sa samim sobom može biti u jednom od ovih tri stanja: djeteta, roditelja ili odrasle osobe.
Na to koje stanje prevlada u nama u nekom određenom trenutku ili situaciji utječe više faktora, ali danas nećemo o tome. Danas pričamo o ovim stanjima kako oni mogu pomoći kod postizanja ciljeva.
Ego stanje roditelja
Ego stanje roditelja je zbirka sjećanja koja su zabilježena u ranim godinama. Roditeljska i društvena očekivanja prijavljuju se u mozak kako ih osoba percipira. Poruke su ponekad verbalne, ponekad iskustvene, a ponekad samo pretpostavljene.
U psihoanalitičkom smislu, “roditeljsko” ego stanje je slično “superegu” i odnosi se na vrijednosti i ispravno/pogrešno.
Funkcionalno, ego stanje Roditelja se dijeli na Kritičnog roditelja i Roditelja koji njeguje.
Njegujući roditelj predstavlja afirmirajuće
i ugodnije kvalitete onoga što roditelji i društvo čine za osobu. Kritičko ponašanje roditelja općenito predstavlja korektivno ponašanje pravih roditelja i
zabranjujuće poruke društva.
Ego stanje odrasle osobe
Ego stanje odrasle osobe nije povezano s dobi osobe, više s razvojnim stanjem. To je logičan, racionalan način kontaktiranja stvarnosti. Vodeći se sjećanjima iz najranijeg djetinjstva, odrasla osoba izračunava što se mora poduzeti na temelju tih informacija.
Ego stanje odrasle osobe neprestano ažurira svoje vlastite smjernice za obradu i pohranu. Na kraju, ego stanje odrasle osobe (središnje jezgro računala osobnosti) može integrirati sva tri ego stanja sa stvarnošću.
Ego stanje djeteta
Ego stanje djeteta je prva faza u razvoju i ključno je za prvih 5 godina razvoja osobnosti. Dijete je slično frojdovskom konceptu Id-a, djeluje na principu užitka, nesvjesno, usmjereno na zadovoljenje i ispunjenje potreba. Dijete treba izražavati osjećaje i biti intuitivno.
Dijete je tipizirano izjavama “ja”, “želim”, “trebam” itd. Ego stanje djeteta funkcija je impulsa i želja za pronalaženjem zadovoljstva i srećom.
Funkcionalno, ego stanje Djeteta sastoji se od 2 aspekta:
Prirodnog (slobodnog) djeteta koje je spontano, intuitivno, kreativno, traži užitak i
Prilagođenog djeteta koje je u skladu sa željama i zahtjevima drugih, posebice roditelja.
Ego stanje prirodnog djeteta predstavlja razigrani i spontani dio ljudskog ponašanja, od djetinjstva do starosti, dok ego stanje Prilagođenog djeteta predstavlja ljudski odgovor koji u sebi ima neku negativnost, neki otpor, neku reakciju i nešto dublje neprijateljstvo.
Karakteristike ego stanja kroz model dijete – roditelj – odrasla osoba
Ego stanje DJETETA je stanje kada se ponašamo ili se osjećamo kako se obično ponaša ili osjeća djeca. Za to stanje su vezani znatiželja, kreativnost, spontanost, nagon, uživanje, otvorenost, ali i pretjerana uvrijeđenost, agresivnost ili čak ljutnja.
Ego stanje RODITELJA je stanje koje je vezano uz autoritet – ponašanja, misli i osjećaji koju obično imaju roditelji ili voditelji (šefovi). To može biti kao briga, podrška, ljubav i utjeha, tako i kriticizam, okrivljavanja, ukori i kažnjavanje.
Ego stanje ODRASLE OSOBE je stanje kada se ponašamo, razmišljamo ili se osjećamo kao odrasle osobe – objektivno (koliko je moguće) promatramo i percipiramo stvarnost (situacije, ljude, doživljaje) bez emocionalne komponente. Ovo stanje je zapravo medijator između stanja djeteta i stanja odrasle osobe.
Unutarnji razgovor u glavi kroz ego stanja
“Želim pojesti cijelu čokoladu”.
“Nemoj, na dijeti si!”
“Ipak, želim pojesti cijelu čokoladu, i još ne tu od 90g, nego ovu od 150g!”
“Pa dođi k sebi! Nikada nećeš smršaviti”
“Ne želim to čuti! Mmmm, koju čokoladu odabrati? Ili možda dvije? Ili tri?”
“Gle, uzmi jednu, pojedi slobodno jednu. Danas je takav dan, ali dvije ili tri ti ne trebaju. I ne trebaju ti ti keksi na koje sada gledaš. Jedna čokolada bit će ti sasvim dovoljno da zadovoljiš svoju želju.”
Vjerujem da ste imali takve ili slične razgovore u svojoj glavi – o hrani, kad ne želite nešto raditi ili, obrnuto, kada želite raditi nešto što kao nije dobro za vas. Nemojte misliti da ako imate takvi misli u glavi, da je to nešto krivo i da ste ludi. Normalni ste. Većina, ako ne i svi ljudi, imaju takve ili slične unutarnje razgovore.
Ako pročitate taj razgovor o čokoladi gore ili ako se sjetite takvih svojih unutarnjih razgovora, primijetit ćete da u tim razgovorima uglavnom sudjeluju tri lika: dijete koje nešto želi ili ne želi, roditelj koji nešto zabranjuje, i odrasla osoba koja gleda na situaciju s logičke strane i daje logičke ili zdravorazumske savjete. S tim da ovaj treći lik (odrasla osoba) ponekad nedostaje u tim razgovorima.
Kako možemo koristiti model ego stanja za postizanje ciljeva?
Predlažem da uzmemo dvije riječi “želim” i “moram”. Nakon pročitanog sada već možete pretpostaviti da je riječ “želim” riječ iz stanja djeteta, a riječ “moram” je riječ iz stanja roditelja.
Igrom ovih dviju riječi, tj. koristeći stanja djeteta i roditelja te odrasle osobe kao medijatora između njih, možete si pomoći oko postizanja ciljeva koristeći ove riječi i stanja ovisno o vašem trenutnom emocionalnom stanju općenito i u odnosu na vaš cilj.
Naprimjer, odlučili ste naučiti svirati klavir u vašim 20-im, 30-im, 40-im ili dalje godinama (godine nisu bitne), a nikada niste to radili prije. Da biste krenuli s tim, najbolje je krenuti s riječi “želim” u stanju djeteta koje ima puno entuzijazma i znatiželje.
To stanje entuzijazma i znatiželje će vas držati do nekog određenog trenutka dok to vam ne dosadi (dosadno je uvijek u stanju djeteta). Tada možete aktivirati svog roditelja koji će vas najprije pohvaliti koliko ste već naučili, pokušat će vas lagano “pogurnuti” ili čak reći “Moraš nastaviti jer si htjela naučiti svirati klavir, a sada zbog ovog kaprica hoćeš odustati od svog sna?”
U ovom trenutku može se pojaviti i odrasla osoba koje će adekvatno pogledati na situaciju i pomoći odlučiti je li zapravo želja svirati klavir toliko velika, ima li smisla nastaviti i što će dati to postizanje cilja sviranja klavira. Ako odrasla osoba vidi da nema logičkih ili zdravorazumskih razloga nastaviti, ona će pomoći u odluci dajući logičke argumente da ne bi došlo do sažaljenja kasnije.
U nekim situacijama je bolje, obrnuto, krenuti od riječi “moram”, Na primjer, “moram početi vježbati sport” (stanje roditelja). Tada u stanju odrasle osobe tražimo argumente zašto moramo početi vježbati sport – zbog boljeg općenitog zdravlja, zbog tona tijela, zbog jačih zglobova, da ne bi boljela leđa, zbog boljeg raspoloženja, zbog više energije, zbog boljeg rada mozga itd.
Kada odrasla osoba nađe argumente, palicu preuzima dijete. Tada iz stanja djeteta uđite u stanje želje vježbanja sportom. Napunite se entuzijazmom, pogledajte na sport kao na neku zabavnu aktivnost koja će vas učiniti radosnima i sretnima.
Kako primijeniti model roditelj-dijete-odrasla osoba za postizanje ciljeva?
Koji sada cilj imate? Ili koji rezultat biste htjeli postići u nečemu?
Formulirajte ga i napišite na papir.
Dalje, napravite tri stupca:
1.stupac “Moram” – zapišite taj cilj s riječi “moram” (stanje roditelja)
2.stupac “Jer” – zapišite argumente zašto je bitno postići taj cilj – koju korist ili pogodnost će Vam donijeti taj cilj (stanje odrasle osobe)
3.stupac “Želim” – zapišite taj cilj s riječi “želim” (stanje djeteta) – možete ovdje zapisati koje pozitivne emocije ćete dobiti ili koju hedonističku korist ili pogodnost će vam donijeti postizanje tog cilja.
Kao opcija, za neke ciljeve, krenite od stupca “Želim”, u 2. Stupcu “Jer” navedite argumente, a 3. stupac “Moram” će vam služiti u tom slučaju ako će vam trebati “pogurivanje sa strane roditelja”.
Igra “moram/želim” je igra pomoću koji postajete svjesniji svojih misli, bolje razumijete sebe i način na koje razmišljate. Usput je to igra koja vam može pomoći i u postizanju ciljeva.
Radite to uz zabavu iz stanja djeteta i uživajte u cijelom vašem procesu postizanja ciljeva!
Autorica: Nataliya Marchuk, Executive Business i Life Coach
PROČITAJ JOŠ:
Kako znati što iskreno želim i pokrenuti se?
Cijena uspjeha: imate li hrabrosti platiti cijenu?
Sekundarna dobit podsvijesti koja sabotira ostvarenje cilja
Afirmacije: Kako ih pravilno koristiti za pozitivne promjene u životu?
Upoznajte podsvijest: Kako promijeniti podsvjesno razmišljanje?
