Socijalna anksioznost je vrsta anksioznosti koja se javlja kada se ljudi susreću s drugima. Može proizvesti ozbiljne simptome, poput otežanog disanja, grčeva u stomaku, nesanice, nesigurnosti i osjećaja isključenosti. Osobe s socijalnom anksioznošću obično imaju strah od ocjene društva, negativnih mišljenja, pogrešnih reakcija i odbacivanja.
Što je socijalna anksioznost?
Osjećaj nervoze u nekim društvenim situacijama je čak i potpuno normalna pojava. Na primjer, odlazak na spoj ili prezentacija pred većom skupinom ljudi može izazvati osjećaj leptirića u trbuhu. No, kada svakodnevne interakcije uzrokuju značajnu tjeskobu i nelagodu te počinju remetiti normalno svakodnevno funkcioniranje jer se bojite da vas drugi pažljivo promatraju ili osuđuju, to može biti vrlo uznemirujuće i imati veliki utjecaj na vaš život.
Socijalna anksioznost, također poznata kao socijalna fobija, dugotrajni je i uznemirujući strah od društvenih situacija. U slučaju socijalnog anksioznog poremećaja, strah i anksioznost dovode do izbjegavanja koje može poremetiti vaš život. Jak stres uzrokovan socijalnom anksioznošću može utjecati na vaše odnose, svakodnevne rutine, posao, školu ili druge aktivnosti.
Kod osoba koje pate od socijalne anksioznosti, anksioznost je prisutna u socijalnim situacijama i praćena je iracionalnim strahom od negativne procjene drugih ljudi. Najčešće počinje u adolescenciji i javlja se u društvenom okruženju, odnosno u javnosti. Osoba se boji da će biti ismijana, ponižena, da će je drugi kritizirati, da će napraviti pogrešku, osramotiti se, ispasti smiješna i glupa, te da će zbog toga biti odbačena. Iz tog razloga osobe s socijalnom anksioznošću izbjegavaju društvene situacije, što je ključna karakteristika ovog poremećaja.
Socijalni anksiozni poremećaj može biti kronično stanje mentalnog zdravlja, ali učenje vještina suočavanja s psihoterapijom i uzimanje lijekova može vam pomoći da steknete samopouzdanje i poboljšate svoju sposobnost interakcije s drugima.
Socijalna ankcioznost simptomi
Osjećaj sramežljivosti ili nelagode u određenim situacijama nisu nužno znakovi socijalne anksioznosti, osobito kod djece. Razine udobnosti u društvenim situacijama variraju, ovisno o osobinama osobnosti i životnim iskustvima. Neki ljudi su prirodno rezervirani i povučeniji, dok su drugi ljudi otvoreniji i spremniji na interkacije sa drugima.
Za razliku od svakodnevne nervoze, kod socijalne anksioznosti je prisutan strah, tjeskoba i izbjegavanje koji ometaju odnose, dnevne rutine, posao, školu ili druge aktivnosti. Socijalna anksioznost obično počinje u ranoj i srednjoj tinejdžerskoj dobi, iako ponekad može početi u mlađe djece ili kod odraslih.
Pored intenzivnog straha prisutni su i simptomi kao što su tahikardija, znojenje, crvenjenje, drhtavica, otežan govor, mučnina, nestabilnost itd.
Socijalna anksioznost – emocionalni i bihevioralni simptomi
Znakovi i simptomi socijalne anksioznosti mogu uključivati:
- Strah od situacija u kojima bi vas mogli negativno ocijeniti
- Brigu o tome hoćete li se osramotiti ili poniziti
- Intenzivan strah od interakcije ili razgovora sa strancima
- Strah da će drugi primijetiti da izgledate tjeskobno
- Strah od fizičkih simptoma koji vam mogu uzrokovati neugodnost, kao što su crvenjenje, znojenje, drhtanje ili drhtav glas
- Izbjegavanje činjenja stvari ili razgovora s ljudima iz straha od neugode
- Izbjegavanje situacija u kojima biste mogli biti u centru pažnje
- Anksioznost u iščekivanju aktivnosti ili događaja od kojih se plašite
- Intenzivan strah ili tjeskoba tijekom društvenih situacija
- Analiza vašeg učinka i prepoznavanje nedostataka u vašim interakcijama nakon društvene situacije
- Očekivanje najgorih mogućih posljedica negativnog iskustva tijekom društvene situacije
Socijalna anksioznost -fizički simptomi
- Crvenilo
- Ubrzani rad srca
- Drhtanje
- Znojenje
- Uznemireni želudac ili mučnina
- Poteškoće s hvatanjem daha
- Vrtoglavica
- Osjećaj da vam se um ispraznio
- Napetost mišića
Socijalna anksioznost u svakodnevnim situacijama
Socijalna anksioznost ili socijalna fobija može biti generalizirana, odnosno usmjerena na sve socijalne situacije, ili fokalnog oblika, odnosno ograničena na samo određene situacije u socijalnom kontekstu.
Evo nekoliko primjera kako socijalna anksioznost može utjecati na pojedine situacije:
-
Javni nastup: Osoba s socijalnom anksioznošću može doživljavati intenzivnu tjeskobu i strah od govorenja pred grupom ljudi. Može imati brze otkucaje srca, znojenje, drhtanje ili osjećaj da će zaboraviti što trebaju reći.
-
Upoznavanje novih osoba: Osoba s socijalnom anksioznošću može se osjećati nelagodno ili prestrašeno prilikom upoznavanja nepoznatih ljudi. Mogu imati poteškoća u održavanju razgovora i osjećati se nesigurno u vezi s tim što trebaju reći ili kako se ponašati.
-
Razgovor s nepoznatom osobom: Čak i jednostavan razgovor s nepoznatom osobom, poput blagajnika u trgovini, može izazvati anksioznost. Osoba može brinuti o tome kako će se izraziti ili što će druga osoba misliti o njima.
-
Razgovor s ljudima od ‘autoriteta’: Interakcija s ljudima koji imaju viši status ili autoritet, poput poslodavaca, profesora ili liječnika, može biti izazovna za osobu s socijalnom anksioznošću. Mogu se osjećati prestrašeno ili nesigurno u takvim situacijama.
-
Konzumiranje hrane i pića u prisustvu drugih ljudi: Osoba s socijalnom anksioznošću može osjećati nelagodu ili strah prilikom jedenja ili pića u društvu drugih ljudi. Brinu se o tome kako izgledaju dok jedu ili piju te se boje da će napraviti nešto neugodno ili neprimjereno.
Važno je napomenuti da socijalna anksioznost može varirati od osobe do osobe, a situacije koje izazivaju anksioznost mogu se razlikovati. Tretmani kao što su terapija razgovorom, kognitivno-bihevioralna terapija ili terapija lijekovima mogu pomoći osobama s socijalnom anksioznošću da prevladaju izazove i poboljšaju svoju kvalitetu života.
Socijalna anksioznost i faktori rizika za razvoj
Socijalna anksioznost, kao i drugi poremećaji, može imati određene faktore rizika koji mogu doprinijeti njenom razvoju. Evo nekoliko takvih faktora:
-
Obiteljska povijest: Ako su vaši biološki roditelji ili braća i sestre imali socijalni anksiozni poremećaj, veća je vjerojatnost da ćete i vi biti skloni razvoju tog poremećaja. Obiteljski čimbenici, poput genetike, okoline ili odgojnih stilova, mogu igrati ulogu u prijenosu rizika na socijalnu anksioznost.
-
Negativna iskustva: Djeca koja su doživjela zadirkivanje, maltretiranje, odbijanje, ismijavanje ili ponižavanje imaju veću sklonost prema socijalnoj anksioznosti. Također, drugi negativni događaji u životu, poput obiteljskih sukoba, traume ili zlostavljanja, mogu biti povezani s razvojem ovog poremećaja.
-
Temperament: Djeca s prirođenom sramežljivošću, plašljivošću, povučenošću ili suzdržanošću u novim situacijama ili s nepoznatim osobama imaju veći rizik od socijalne anksioznosti. Osobe s tim temperamentom mogu biti osjetljivije na društvene situacije i sklonije razvijanju anksioznosti.
-
Novi društveni ili radni zahtjevi: Simptomi socijalne anksioznosti često se javljaju tijekom adolescencije, kada se suočavate s novim društvenim ili radnim zahtjevima. Upoznavanje novih ljudi, javni nastupi ili važne prezentacije na poslu mogu prvi put izazvati simptome socijalne anksioznosti.
-
Izgled ili stanje koje privlači pažnju: Osobe koje imaju izgled ili stanje koje izaziva pažnju drugih, poput izobličenja lica, mucanja ili drhtanja zbog Parkinsonove bolesti, mogu se osjećati samosvjesno i razviti socijalnu anksioznost zbog straha od negativnih prosudbi ili izrugivanja drugih.
Što uzrokuje socijalnu anksioznost?
U osnovi socijalne fobije nalazi se nedostatak samopoštovanja, nesigurnost, nisko samopouzdanje i kritičan stav prema sebi i drugima. Ove osobe su veoma osjetljive na mišljenje drugih ljudi, teško podnose kritiku i izuzetno su ranjive. Njihova slika o sebi nije cjelovita i stabilna, pa se vrlo lako može narušiti. Pored toga što se osjećaju uplašeno, često je prisutno i osjećanje krivnje i inferiornosti.
Socijalna anksioznost i psihodinamika socijalne anksioznosti
Socijalna anksioznost može biti povezana s ambivalentnim (suprostavljenim) osjećajima koji se javljaju kod osobe. Ova ambivalentnost se očituje u suprotstavljenim osjećajima prema drugima. Osoba osjeća potrebu za drugima kako bi održala psihičku stabilnost, ali istovremeno osjeća strah od procjene i može razviti i osjećaj mržnje prema “procjenitelju”, što dodatno pojačava strah.
Ambivalanetni osjećaji
Ambivalentni osjećaji karakteriziraju osobe koje imaju poteškoće u donošenju odluka i često se oslanjaju na druge da im kažu što trebaju učiniti. Često se čini da su tolerantne, spremne na kompromise i dogovor. Stječe se dojam da zanemaruju vlastite želje i potrebe radi drugih. Ovo ponašanje proizlazi iz straha od suprotstavljanja, jer to može dovesti do konflikta. Osjećaj agresije prema drugima potiskuje se i ponekad projicira na druge, što može rezultirati povezivanjem socijalne fobije s paranoidnim idejama, poput vjerovanja da ih netko promatra, mrzi ili želi im nauditi.
Struktura Superega
U srži socijalne fobije nalazi se osjećanje stida i strah od samog sebe. Do ovoga dolazi zbog patološke strukture Superega. Superego ili Nad Ja najjednostavnije možemo opisati kao onaj dio ličnosti u kome su smješteni naši ego ideali, pravila, unutrašnji zakoni, sistem vrijednosti i moralna uvjerenja.
U temelju socijalne fobije leži osjećaj stida i straha od samoga sebe. To se događa zbog patološke strukture superega, koja je dio ličnosti u kojem su smješteni ego ideali, pravila, moralna uvjerenja i sistem vrijednosti. Superego se formira kroz odnose s drugima, posebno s primarnim figurom (roditeljima ili skrbnicima). Odnosi s važnim figurama internaliziraju se i oblikuju superego. Odnosi među braćom i sestrama, vršnjacima i osobama s autoritetom također su važni. Sadržaj superega se projicira na druge, pa se očekuje da će ih drugi procijeniti upravo onako kako oni sami sebe doživljavaju – kao neadekvatne.
Kada razumijemo kako se osobe s socijalnom fobijom osjećaju, lakše je razumjeti i njihovo inhibirano ponašanje. Međutim, upravo to ponašanje okolina može tumačiti kao nezainteresiranost, što dovodi do toga da drugi prestanu prilaziti i odustanu od uspostavljanja kontakta, što osoba s fobijom tumači kao odbacivanje.
Ljudi koji pate od socijalne fobije žude za kontaktom i bliskošću s drugima, ali se boje uspostaviti takve veze zbog straha koji to izaziva.
Socijalna anksioznost terapija i liječenje
U psihoterapiji cilj je da se simptomi smanje, da osoba nauči da ih kontrolira i da ovlada socijalnim vještinama. Kada je riječ o psihodinamskoj terapiji, fokus nije na promjeni iracionalnih uvjerenja u racionalna i postepeno izlaganje situacijama koje osoba doživljava kao potencijalno opasne, kao što je slučaj u nekim kraćim terapijama, već na restrukturiranju ličnosti.
Pod restrukturiranjem ličnosti misli se na otkrivanje i razrješavanje unutrašnjih konflikata, usvajanje novog sistema vrijednosti (terapeut ne nameće klijentu svoje vrednosti!) i funkcionalnijeg stila života. S obzirom da je za formiranje ‘podloge’ za dalji razvoj ovog poremećaja bio ključan odnos sa drugima, u psihoterapiji se također stavlja veliki akcenat na značaj odnosa između psihoterapeuta i klijenta. Jako je važno da psihoterapeut osigura atmosferu povjerenja i sigurnosti, kako bi klijent mogao da iznosi svoje sadržaje bez bojazni da će biti osuđen ili ismijan.
Na ovaj način klijent doživljava korektivno emocionalno iskustvo, što ga postepeno priprema i osnažuje da se kasnije upusti u socijalne relacije. Otežavajuća okolnost u psihoterapiji je česta sumnjičavost, opreznost i paranoidnost koju klijent izražava prema terapeutu i na taj način onemogućava da s terapeutom uđe u odnos.
Strah od odnosa se javlja zato što klijent sadržaj svog superega projicira na psihoterapeuta (očekuje da će biti napadnut, iskritiziran, osuđen, ismijan, i pogrešno interpretira ponašanje i pitanja terapeuta).
Psihoterapeut treba biti strpljiv, empatičan, autentičan i bez ikakvih očekivanja prema klijentu (kada osoba sa socijalnom fobijom osjeti da se nešto od nje očekuje, ima potrebu da udovolji očekivanjima, ali ujedno i strah da u tome neće uspjeti).
Da bi se dijagnosticirala socijalna anksioznost, neophodno je da se anksioznost javlja isključivo u socijalnim situacijama, da izbjegavanje potencijalno ugrožavajućih situacija bude dominantna odlika u ponašanju, i da je anksioznost praćena vegetativnim znacima poput ubrzanog rada srca, plitkog disanja, preznojavanja, drhtanja i sl. Često je udružena s drugim mentalnim poremećajima, kao što su depresija, agorafobija, alkoholizam, ovisnost, a može ukazivati i na izbjegavajući poremećaj ličnosti.
Ovaj tekst nije namijenjen u dijagnostičke i terapijske svrhe, pa ukoliko sumnjate da patite od socijalne fobije obratite se stručnom osobi za pomoć. U tretmanu socijalne anksioznosti predlaže se kombinacija psihofarmakoterapije u kombinaciji sa psihoterapijom.
Autor: Jelena Đurić, psiholog i psihoterapeut
*Ovaj tekst nije namijenjen u dijagnostičke i terapijske svrhe, ukoliko sumnjate da patite od anksioznosti obratite se stručnom licu za pomoć.
PROČITAJ JOŠ:
Anksioznost: Tehnike samopomoći za prevladavanje iracionalnih strahova
Anksioznost simptomi: koji je stvarni uzroki korijen problema?
Samokritika: Kako da unutarnji kritičar radi za vas?
