- Promo -

Iluzija vječne ljubavi: Zašto “zauvijek” nije uvijek pravi cilj u vezi

- Promo -

Iluzija vječne ljubavi oblikuje način na koji razmišljamo o partnerstvima. Odrastamo uz bajke i filmove koji nas uče da prava ljubav mora trajati zauvijek. No, što ako dugotrajnost nije mjerilo uspjeha, već samo iluzija koju održavamo iz straha?

Iluzija vječne ljubavi – Obećanje “zauvijek” i pritisak trajanja

U društvu se ljubavni odnosi često vrednuju prema trajanju, a ne kvaliteti. Mnogi od nas odrastaju vjerujući da ljubav, jednom kada ju pronađemo, mora trajati zauvijek. Tu ideju vidimo u bajkama, romantičnim filmovima i društvenim očekivanjima. Odnosi se često mjere po svojem trajanju, a ne po kvaliteti, stvarajući iluziju da je jednom dana obveza dovoljna za doživotnu sreću.

No, što se događa kada ljubav počne blijedjeti, kada problemi postanu svakodnevica ili kada odnos prestane donositi radost? Mnogi ostaju ne zato što su sretni, već zato što vjeruju da moraju ostati. Strah ih je da bi prekid značio neuspjeh. No, je li to doista tako? Ili je pravi neuspjeh prisilno održavati ono što više ne koristi ni jednom partneru?

Mit o vječnoj ljubavi i stvarnost promjene

Ljubav nije statična; ona je živi, promjenjivi proces. Kako ljudi rastu, njihove potrebe, vrijednosti i želje mogu se mijenjati – ponekad u suprotnim smjerovima. I dok je predanost važna, postoji razlika između zajedničkog rada na odnosu i ignoriranja stvarnosti da taj odnos više nije ispunjavajući.

Primjer toga su Ruža i Luka. Upoznali su se u ranim dvadesetima i ludo se zaljubili. Godinama su bili nerazdvojni, gradeći zajednički život. No, s vremenom su se promijenili. Luka se sve više posvećivao karijeri, dok je Ruža tražila dublju emocionalnu povezanost i nova iskustva. Njihovi razgovori postali su površni, intimnost je nestajala, a neriješeni sukobi pretvorili su se u tihe zamjerke.

Ipak, Ruža je sebe uvjeravala da njihova ljubav mora trajati. Brak je, naposljetku, doživotna obveza. Vjerovala je da će, ako se samo malo više potrudi – bude strpljivija, tolerantnija, manje zahtjevna – moći vratiti ono što su nekada imali. Ali, je li se zapravo borila za ljubav ili za iluziju?

Ljubav ili privrženost? Zašto ostajemo i kada ne bismo trebali

Mnogi ljudi zamjenjuju ljubav s privrženosti. Provedene godine, zajedničke uspomene, emocionalna ulaganja – sve to čini ideju odlaska gotovo nezamislivom. No, ostanak često nije posljedica ljubavi, već straha od gubitka.

U psihologiji postoji pojam troškovne pristranosti (sunk cost fallacy) – što više vremena i energije uložimo u nešto, to nam je teže od toga odustati, čak i kada nam to više ne donosi korist. Ana je to duboko osjećala. Kako bi mogla otići nakon deset godina? Zar bi to značilo da je uzalud potrošila cijelo jedno desetljeće?

Ali istina je sljedeća: vrijeme provedeno u vezi nikada nije izgubljeno ako nas je obogatilo i nečemu naučilo. Pravo pitanje je: Ispunjava li me ovaj odnos još uvijek? Donosi li mi sreću, podršku i unutarnji mir? Ako je odgovor negativan, onda ostanak nije znak odanosti, već znak straha.

Kada je puštanje najbolja odluka

Svaka veza prolazi kroz uspone i padove, i mnogi parovi uspijevaju prevladati teška razdoblja. No postoje trenuci kada ostanak uz partnera donosi više boli nego sreće – kada odnos prestane biti izvor podrške i postane izvor patnje.

Ruža i Luka pokušali su sve. Razgovarali su, išli na terapiju, radili kompromise. Ali ništa nije moglo promijeniti činjenicu da su postali dvoje ljudi koji koračaju različitim putevima. Ostajanje iz osjećaja dužnosti nije ih spašavalo – već ih je polako gušilo.

Kada je Ruža napokon odlučila otići, nije odustala od ljubavi. Odabrala je iskrenost umjesto iluzije. Poštovala je ljubav koju su nekada imali tako što je nije pokušala prisilno održavati. U tome je pronašla slobodu da jednog dana ponovno doživi ljubav koja će biti u skladu s osobom kakva je postala.

Novi pogled na uspjeh u ljubavi

Uspjeh u ljubavi ne mjeri se godinama, već dubinom odnosa. Veza koja traje dvadeset godina bez prave povezanosti nije uspješnija od one koja traje pet godina, ali donosi rast, sreću i razumijevanje.

Ideja da ljubav mora trajati zauvijek da bi bila vrijedna je pogrešna. Neki ljudi dolaze u naše živote na kratko, drugi ostaju duže. No ono što je doista važno nije koliko dugo su s nama, već kakav trag ostavljaju.

Ljubav da, ali bez iluzija

Vrijeme je da se oslobodimo vjerovanja da je trajanje veze njezina jedina vrijednost. Zlatna karta ljubavi nije u tome da izdržimo pod svaku cijenu – već da budemo iskreni prema sebi i svom partneru. Odlazak nije neuspjeh; ponekad je to najhrabrija i najzdravija odluka koju možemo donijeti.

Jer ljubav, u svojoj suštini, nije vezivanje pod svaku cijenu. Prava ljubav je znati kada cijeniti, kada se boriti i kada, iz ljubavi prema sebi i drugome, pustiti.

Autorica: MSc. Mirella Rasic Paolini, Specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje

PROČITAJ JOŠ:

5 jezika ljubavi koje svi moraju znati: Kako bolje izražavati i primati ljubav?

10 znakova koji pokazuju da je netko vaša srodna duša

Manipulacija u ljubavi: kako prepoznati i što učiniti?

Privlačnost: Dubinska analiza 6 interpersonalnih teorija privlačnosti

Psihologija ljubavi: Kako se naš mozak mijenja kad se zaljubimo?

Najčešća negativna uvjerenja koja blokiraju ljubav: Koje je vaše?

- Promo -
- Promo -
popularno